POVIJEST OGULINSKOG SPORTA – BOGDAN ŽAGAR ML.

Bogdan Žagar mlađi rođen je 11. veljače 1893. godine u Plaškom, kao zakoniti sin Bogdana i Slavke Žagar, rođene Ozlberger. Kršten je u crkvi Sv.Ane u Plaškom, 23. veljače iste godine, kao Bogdan Tomislav. Otac mu je bio trgovac, pa kad je Bogdan trebao krenuti u školu, obitelj seli u Ogulin. Kupili su kuću na Prapućama, u kojoj su donedavno živjeli naši franjevci. Kroz nekoliko godina, otac postaje jedan od bogatijih, a samim time i jedan od najutjecajnijih ljudi u tadašnjem Ogulinu. Počinje se baviti i politikom, i to vrlo uspješno, pa između dva rata obnaša dužnost banskog vijećnika, predstavljajući Srez Ogulin. Kao imućan veletrgovac (najviše je trgovao vinom, građom i ljekovitim biljem) šalje sina na školovanje u Prag.

Pošto je cijelo djetinjstvo i dječaštvo proveo u Đuli, Bogdan je rano naučio plivati, i to očito jako dobro, mada toga još ni sam nije bio svjestan. Po dolasku u Prag, išao je na kupanje na Vltavu, gdje su u to vrijeme trenirali plivači praške Slavije. Primjetio ga je trener Lingbody i 1909. godine postaje član Slavije. Pobjeđivao je i češkog prvaka Vodnika, postavši trostruki prvak Češke, na 100m sa vremenom 1′ 4” (1 minuta i 4 sekunde), na 500m sa 6′ 10”, a 4600 metara na Vltavi preplivao je za 1sat i 24 minute, što je dugo godina bio češki rekord. Sa još dva plivača, trebao je zastupati Češku na olimpijadi u Stockholmu, 1912. godine, ali su odustali, pošto su bili prisiljavani nastupiti kao austrijska reprezentacija. U to doba Žagar je pobjeđivao najbolje svjetske plivače, pa je tako propala šansa za osvajanje prve olimpijske medalje za nekog sportaša iz Hrvatske.

Vrativši se u Hrvatsku, na samoborskom Šmidhenovom kupalištu, u lipnju 1912. godine, demonstrirao je plivačima HAŠK-a novi crawl stil slobodnog plivanja, na način, da je nakon otplivanih 20 dužina bazena, najboljeg hrvatskog dugoprugaša Dimića ostavio iza sebe za četiri dužine bazena! Još veće čudo napravio je na Korani, na prvenstvu Hrvatske 1912. godine, kad je sam plivao sve četiri dionice štafete protiv najboljih hrvatskih plivačkih štafeta i pobijedio, osvojivši pehar gradonačelnika!

Isto takvu senzaciju, ako ne i veću, izazvala je njegova plivačka oprema. Dok su svi ostali plivači plivali u tadašnjim kombinezonima, koji su pokrivali njihova tijela od vrata do koljena, on je nastupao u minijaturnim trokutastim kupaćim gaćicama, izazivajući kod jednih sablazan, a kod drugih (naročito žena) oduševljenje. Do početka Prvog svjetskog rata, sudjelovao je na 46 natjecanja diljem Europe, najčešće pobjeđujući.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata ratovao je u Austro-Ugarskoj vojsci na Soči, metak mu je probušio i kapu, a kad se vratio, prestao se baviti plivanjem i posvetio se poslu.

U srpnju 1928. vjenčao se u zagrebačkoj crkvi Sv.Petra sa Brankom Horvat, od koje se razvodi 1939. godine. Uskoro stupa u brak s 17 godina mlađom Davolom Piškulić iz Ogulina, koje se još i danas sjećaju stariji ogulinci.

Svoj radni vijek proveo je na početku u očevoj veletrgovini, da bi 1932. godine otvorio vlastitu veletrgovinu vinom. Živio je plejbojevskim načinom životoa, tako da je ubrzo upao u dugove, o čemu postoje brojni dokumenti. Brojne opomene za neplaćenu struju, vodu, nabavljenu robu, rezultirale su isto tako brojnim tužbama.

Dio Drugog svjetskog rata provodi u partizanima, pa ga 1948. godine postavljaju za direktora Ugostiteljskog poduzeća Kapela Ogulin, a 1953. premještaju za direktora Vinotrgovine Zagreb ispostava Ogulin.

Umro je u Ogulinu u listopadu 1969. godine i sahranjen na groblju Sv. Jakov.

Fotografije su iz zbirke ogulinskog kolekcionara Krunoslava Dujmića.

Tekst: Rajko Sušanj, muzejski tehničar