Krajem 19. stoljeća i sporadično u prvim desetljećima 20. stoljeća u Ogulinu se pokreću novinska izdanja različitih političkih orijentacija i tematskog usmjerenja. U „Stoljeću ogulinskih novina“, izdanju Matice Hrvatske, Ogranka Ogulin iz 2005. godine, zabilježeni su tako „Rodoljub“, „Vjestnik“, „Slobodni glas“, „Ogulinski glasnik“, „Trn“, „Jugoslavenska misao“, „Pravo naroda“, „Hrvatski federalista“, „Hrvatski seljak“, „Država“, „Narodno kolo“, „Nezavisni hrvatski seljak“, „Zemljoradnik“, „Glas Hrvata“ i „Hrvatski borac“.

Iako su bila relativno kratkog vijeka, ova novinska izdanja oslikavala su gospodarske, društvene, pa čak i vremenske prilike, svakodnevni život sa svim njegovim aspektima, političke odnose, trgovačku ponudu, kulturnu i intelektualnu sferu ogulinskog društva te brojne druge teme koje su danas od neprocjenjive vrijednosti u svakom pokušaju rekonstrukcije prikaza ogulinske svakodnevice na početku 20. stoljeća.

Naša rubrika „Utorkom iz muzejskog arhiva“ najčešće koristi podatke iz tjednika „Glas Hrvata“ koji je pokrenut od strane simpatizera Stranke prava u Ogulinu okupljenih u „Klub složnih Hrvata.“

List je kontinuirano izlazio od listopada 1920. pa sve do 1929. godine, kada postaje zabranjen. „Glas Hrvata“ izlazio je svake srijede, a od jedanaestog broja 1927. godine svake druge subote. Tiskane u tiskari Josipa Pintera u Ogulinu, bile su to novine s najdužim vijekom izlaženja u vremenu između dva svjetska rata. Za razliku od drugih novina tog vremena, „Glas Hrvata“ imao je veliku popularnost među stanovništvom, koje je dobrovoljnim novčanim prilozima pomagao njegovo izlaženje, stoga se u njegovim izdanjima često mogu naći članci zahvale za takve donacije.

Ovoga utorka donosimo članke od 7. srpnja 1923. i 5. srpnja 1924. godine u kojima je zabilježeno skupljanje dobrovoljnih priloga za njegovo izdavanje na vjenčanjima Anke Tuković Jurine i Mije Puškarića Jolanova (1923.) te Bare Stipetić Mijine i Tome Puškarića (1924.).