Ovog utorka u rubrici „Utorkom iz muzejskog arhiva“ donosimo zanimljiv članak objavljen u novinama Obzor dana 11. studenog 1937., koji govori o tome kako je hrvatski pjesnik Petar Preradović u jednom dopisu od 6. srpnja 1851. zamolio pukovnika Theodorovića, vojnog zapovjednika Ogulinske pukovnije koji je tada službovao u Ogulinu, da sebi podređenim časnicima podijeli poziv na pretplatu za novu zbirku Preradovićevih pjesama „Nove pjesme“ koja je trebala izaći iz tiska nešto kasnije iste godine. Ovaj dopis je još jedno svjedočanstvo kako je Ogulin u 19. Stoljeću, preko časnika i vojnih upravitelja , kao sjedište 3. pukovnije Karlovačkog generalata, održavao veze i s vodećim kulturnim krugovima toga vremena u našoj zemlji.

Inače je Petar Preradović, koji je poznat kao pjesnik i sudionik Narodnog preporoda, i sam bio visoki časnik austrijske vojske. Vojnu akademiju završio je 1838. u Bečkom Novom Mjestu. Nakon toga je službovao u raznim mjestima diljem Habsburške monarhije – od Milana i Cremone do Zadra i Beča. Vojnu karijeru je završio u činu generala a početkom pedesetih godina 19. st. je postao pobočnik bana Josipa Jelačića.

Pjesme je počeo pisati na njemačkom jeziku još za vrijeme studija (pjesma „Požar“ u Novom Mjestu iz 1834.) S idejama Narodnog preporoda ga je upoznao Ivan Kukuljević Sakcinski 1840., a za boravka u Veneciji 1843. napisao je svoju prvu pjesmu na hrvatskom – „Poslanica Špiri Dimitroviću“. Godinu dana kasnije, nakon premještaja u Zadar je u prvom broju „Zore dalmatinske“ objavio poznatu budnicu „Zora puca“. Dobar prijam na koji su te prve Preradovićeve pjesme na hrvatskom naišle kod publike učvrstio ga je u odluci da postane hrvatskim književnikom iako nije bio zadovoljan svojim znanjem materinskoga jezika.

Prva zbirka pjesama na hrvatskom jeziku su mu „Prvenci“ iz 1846. godine. Među širim slojevima su mu vrlo popularne domoljubne i intimističke tužaljke „Žalostinke“, „Miruj, miruj srce moje“ i „Putnik“. Spomenutu zbirku pjesama „Nove pjesme“, nastalu nakon premještaja u Zagreb 1851. književni kritičari uglavnom smatraju kreativnim padom u odnosu na prijašnju liriku.

U književnosti ga se smatra predstavnikom romantizma i jednim od vodećih hrvatskih pjesnika 19. st. jer je domaće pjesništvo obogatio nizom žanrova i oblika.