Početkom 20. stoljeća na području Ogulina i njegove okolice djelovao je veći broj dobrotvornih i podupirućih društava koja su imala važnu ulogu u svakodnevnom životu lokalne zajednice. U razdoblju kada sustavna socijalna skrb nije bila razvijena, takva su društva predstavljala temelj organizirane međusobne pomoći, osobito u slučajevima bolesti, nesreća i drugih životnih nevolja.
Podupiruća društva okupljala su se najčešće na mjesnoj i vjerskoj osnovi, a njihovo djelovanje temeljilo se na ideji bratstva, solidarnosti i uzajamne odgovornosti. Upravo takvo shvaćanje svrhe i uloge društava jasno je izraženo u članku objavljenom u tjedniku Glas Hrvata od 11. travnja 1925. godine, posvećenom Podupirućem društvu Sv. Josipa koje je djelovalo na prostoru ogulinskog naselja Prapuće.

U članku se naglašava zajednička zadaća podupirućih društava da potiču članove i prijatelje na koristan i plemenit rad, kako bi u slučaju potrebe mogli priteći u pomoć stradalom suseljaninu. Ističe se da nema plemenitijeg djela od pomaganja bližnjemu u času nevolje te da se upravo u takvim trenucima očituju istinsko bratstvo i pravo prijateljstvo.

Novinski tekst dalje ističe da su na tim načelima utemeljena sva podupiruća društva te da je dužnost svakog seljaka – gospodara, ali i građanstva u cjelini, aktivno sudjelovati u njihovu radu. Pritom se ne naglašava samo potreba za materijalnom potporom, nego i moralna odgovornost pojedinaca i zajednice da svojim zalaganjem jačaju društva koja djeluju na opće dobro.

Takav način razmišljanja bio je karakterističan za širi ogulinski prostor, na kojem je djelovalo više sličnih udruženja, poput podupirućih društava Sv. Antuna u Žegaru, Sv. Roka u Lomostu i drugih mjesnih društava. Ona su, svako u svojoj sredini, imala istu osnovnu zadaću: organizirano pomagati članovima i učvršćivati društvenu povezanost zajednice.
Izložbom o Dobrovoljnom podupirućem društvu „Sv. Josip“, otvorenom povodom manifestacije Noć muzeja 2026. godine, Zavičajni muzej Ogulin donosi javnosti upravo ovakve izvore koji svjedoče o vrijednostima solidarnosti i uzajamne pomoći u prošlosti.

Članak iz Glasa Hrvata iz 1925. godine vrijedan je dokument vremena jer pokazuje kako su se ideje bratstva, dužnosti i zajedničkog djelovanja javno komunicirale i poticale među stanovništvom ogulinskog kraja.

Podupiruća društva tako nisu bila tek formalne udruge, nego važni nositelji društvenog života i moralnih vrijednosti, čiji se tragovi mogu pratiti i danas kroz muzejske zbirke, arhivsku građu i sjećanja lokalne zajednice.