U muzejskoj dokumentaciji vezanoj uz Domovinski rat čuva se članak objavljen u Večernjem listu 10. ožujka 1992. godine, koji svjedoči o iznimno važnom kulturnom događaju održanom u Ogulinu u jednom od najtežih razdoblja novije hrvatske povijesti.
Početkom 1992. godine rat u Hrvatskoj bio je u punom jeku. Na širem ogulinskom području već je bilo okupirano Saborsko, a svakodnevica stanovnika bila je obilježena ratnim prijetnjama, neizvjesnošću i stradanjima. U takvim okolnostima, Zapovjedništvo obrane grada Ogulina organiziralo je likovno-književnu manifestaciju, potvrđujući važnu ulogu kulture i umjetnosti kao oblika otpora, ohrabrenja i očuvanja identiteta.
U sklopu manifestacije priređena je izložba likovnih radova, namijenjena prvenstveno pripadnicima Hrvatske vojske i njihovim obiteljima, ali i svim građanima Ogulina. Izložba je bila otvorena do 14. ožujka 1992. godine te je predstavljala prostor susreta umjetnosti i ratne stvarnosti, nudeći trenutke predaha, nade i duhovne snage.
Za ovu prigodu odabrani su radovi istaknutih hrvatskih umjetnika: Antuna Mateše, Rudija Labaša, Maje Mabrin, Ivana Marekovića, Emila Tanoja, Ivana Lackovića Croate, Ivice Šiška, Josipa Bukala i Tonija Puškarića. Njihovo sudjelovanje svjedoči o snažnoj povezanosti umjetničke scene s društvenim i povijesnim okolnostima te o solidarnosti s gradom i njegovim braniteljima. Uz poznata imena hrvatske likovne scene, na izložbi je sudjelovao i Ogulinac Toni Puškarić, autor koji, za razliku od ostalih navedenih umjetnika, nije bio poznat široj javnosti. Rođen u Ogulinu, Toni Puškarić likovno se usavršavao i djelovao u Zagrebu, gdje se bavio slikarstvom. Njegovo sudjelovanje na ovoj izložbi ima posebnu vrijednost jer predstavlja povratak umjetnika u rodni grad u ratnom vremenu, kao i osobni doprinos kulturnom i duhovnom životu zajednice.
Ova likovno-književna manifestacija predstavlja vrijedan primjer kulturnog djelovanja u ratnim uvjetima jer podsjeća da se borba za slobodu nije odvijala samo na bojišnici, nego i kroz očuvanje kulturnog identiteta, umjetnosti i ljudskog dostojanstva. Sačuvani novinski članak danas ima značajnu dokumentarnu vrijednost jer potvrđuje da je, unatoč razaranjima i opasnostima, Ogulin ostao prostor u kojem su se čuvali kultura, stvaralaštvo i zajedništvo.
