Povodom Svjetskog dana učitelja, koji je obilježen jučer, 5. listopada, ovog utorka donosimo jedan kratki novinski zapis koji svjedoči o vremenu kada su škole bile dio života gotovo svakog većeg sela.
U „Narodnim novinama“ od 29. rujna 1941. godine objavljen je naslov „Školske vijesti“. U njemu stoji kako je odlukom Ministarstva nastave od 13. rujna 1941. godine osnovana nova školska općina i otvorena državna mješovita pučka škola s tri razredna odjela u Sv. Jakovu, na području kotara Ogulin. Škola je bila namijenjena djeci iz Sv. Jakova, Vučić Sela, Kalaca, Gavana, Kostelić Sela i Bošta.
Danas je teško zamisliti da su ova ogulinska sela nekada imala dovoljno djece za vlastitu školu. Za tadašnje stanovnike otvaranje škole zasigurno je predstavljalo važan događaj. Škola nije bila samo mjesto na kojem su djeca učila čitati, pisati i računati. Bila je mjesto susreta, okupljanja i jedan od važnih znakova života pojedinoga sela.
Iza kratke novinske vijesti tako se krije priča o generacijama djece koja su svoje prve školske dane započinjala upravo u takvim malim seoskim školama. Učitelj je u njima često imao mnogo širu ulogu od one edukativne. Bio je važna osoba u životu zajednice, a školska zgrada jedno od središta svakodnevnog života sela.
Škole poput one u Sv. Jakovu s vremenom su nestajale. Promjene u načinu života, iseljavanje stanovništva i sve manji broj djece doveli su do zatvaranja brojnih područnih i seoskih škola. Neke su zgrade ostale sačuvane i dobile novu namjenu, neke su s vremenom nestale, a iza njih su ostala tek sjećanja nekadašnjih učenika i učitelja.
I upravo zato ova kratka vijest iz „Narodnih novina“ iz 1941. godine danas ima posebnu vrijednost. Ona nas podsjeća na školu koje više nema, ali i na vrijeme kada je nekoliko okolnih sela bilo dovoljno brojno da ima vlastitu školu. U nekoliko redaka sačuvan je trag jedne ustanove, ali i života čitave lokalne zajednice.
Na Svjetski dan učitelja stoga se ne prisjećamo samo učitelja koji danas rade u školama. Vrijedi se prisjetiti i svih onih učitelja koji su desetljećima podučavali djecu u malim školama ogulinskih sela. Njihove škole možda više ne postoje, ali trag koji su ostavili u životima svojih učenika dio je naše lokalne povijesti.
