BERNARDIN FRANKOPAN – OSNIVAČ GRADA OGULINA
Bernardin Frankopan (1453.-1529.) hrvatski plemić, vojskovođa, diplomat i mecena, pripadnik je roda knezova Krčkih, kasnije nazvanih Frankopani. Kao ugledni aristokrat, bio je nositelj borbe za opstanak hrvatskog naroda na prostorima ugroženima od turske okupacije.Njegovi suvremenici opisivali su ga kao vrlo načitanu osobu, punu znanja i kao jednog od najobrazovanijih plemića u tadašnjoj Europi.
U mnogim izvorima naziva ga se Bernardin Frankopan Modruški, jer je prigodom velike diobe frankopanskih imanja 1449. godine njegov otac dobio, između ostalog, naselje Modruš s pripadajućim vlastelinstvom te utvrđeni zamak Tržan – grad. Po tom se toponimu tada cijeli ogranak obitelji nazvao Frankopani Modruški.
Modruš je u drugoj polovici 15. stoljeća, premda izložen stalnoj opasnosti od Turaka, bio sjedište tog ogranka Frankopana, pa je i mladi knez Bernardin stolovao u njemu. U doba Bernardina Frankopana Modruš doseže svoju najveću slavu u postojanju, ali i svoj konačni kraj.
Naime, budući da je krajem 15. stoljeća pogibelj od Turaka postala nepodnošljiva, osobito nakon što su Osmanlije neposredno prije Krbavske bitke 1493. godine opustošili Modruš, Bernardin se odlučio povući prema sjeveru, gdje je počeo graditi i nove utvrde, među kojima je izgradio i Ogulin.
NakonBernardinove smrti sjedište obitelji premješteno iz Modruša u Ozalj, i od tada se Bernardinovi potomci nazivaju Ozaljski.
Sudjelujući tijekom cijelog svog života u borbama s Turcima, Bernardin Frankopan našao se, kao i velik dio tadašnjeg hrvatskog plemstva, dana 9. rujna 1493. godine u bitki na Krbavskom polju, kada je Hrvatska vojska teško poražena a on se jedva spasio.
Cijeli se život zalagao da priskrbi Hrvatskoj pomoć europskih zemalja za obranu od Turaka, koristeći pri tome sve svoje veze s diplomatima. Poznat je bio po svojim nadahnutim istupima i vatrenim govorima pred stranim vladarima i velikodostojnicima. Tako je 1522. godine govorio pred mletačkim duždom Grimanijem, a najpoznatiji je njegov znameniti Govor za Hrvatsku pred njemačkim državnim saborom u Nürnbergu 19. studenog 1522. godine u kojem govori:
„…. Ja dođoh pred Vas, svijetli knezovi i slavna gospodo, da Vam živom riječu navijestim kolika pogibao prijeti od Turčina najprije Hrvatskoj, a zatim preko nje i našim zemljama u susjedstvu Hrvatske i da Vas osobito na to sjetim da je Hrvatska štit i vrata kršćanstva, da već jednom podate pomoć toj zemlji koja, čemu nema nigdje primjera, sama odbija turske navale sve od onoga dana kada je Carigrad pao…“
Neki povjesničari drže da je upravo Bernardin prvi upozorio Europljane na važnost Hrvatske kao predziđa kršćanstva koje štiti Europu pred islamskim prodorom. Međutim, od izdašnije pomoći europskih moćnika nije bilo ništa, a Hrvatskoj je pomoć stizala „na kapaljku“.
Značaj Bernardina Frankopana se, osim na vojnom i diplomatskom polju, očitovao i na području obrazovanja i kulture, te graditeljstva. Posebnu pozornost je posvetio njegovanju hrvatskog jezika i glagoljskog pisma te je s tim ciljem dao prevesti Bibliju na hrvatski jezik.
Godine 1486. izdao je znameniti Modruški urbar, knjigu kodeksa pravnih i društvenih normi, važan povijesni dokument, izvorno pisan glagoljicom, kojim su se uređivali odnosi između feudalca i kmetova, i koja je izvor agrarnih i demografskih podataka.
