Ogulinski je prostor sa svojim brojnim osamljenim brdima, izvorima vodama i rijekama pružao povoljne uvjete za život od najstarijih vremena. Kao tragovi života prethistorijskih Japoda i kasnije Rimljana ostali su brojni predmeti iz svakodnevnog života, ulomci arhitekture, ostaci grobova i drugi nalazi koji su zaokupili pažnju arheologa.

Prva terenska istraživanja japodskog prostora poduzeo je 1878. godine Šime Ljubić, ravnatelj tadašnjeg odjela Arheološkog odjela Narodnog zemaljskog muzeja (danas Arheološki muzej u Zagrebu) na gradini Trsište u Trošmariji.

Istraživanja tijekom 19. i početkom 20. stoljeća vođena su više ili manje u skladu s europskim znanstvenim protokolima i metodološkim dostignućima onog vremena. Nastojalo se skupiti što više predmeta za muzejske zbirke. Muzejski su povjerenici skupili velik broj i danas dragocjenih podataka, no mnogi od njih su zauvijek izgubljeni.

Sustavnija arheološka istraživanja nastavljena su 80-ih godina prošlog stoljeća od strane Dubravke Balen Letunić i Lidije Bakarić iz Arheološkog muzeja u Zagrebu. U okviru znanstvenog projekta pod vodstvom Borisa Olujića, profesora na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, 2002. godine započeto je sustavno istraživanje lokaliteta Viničica kod Josipdola. Tijekom sustavnih istraživanja, koja se još provode, pronađeni su brojni arheološki nalazi, kojih je dio pohranjen i u našem Muzeju.

U našoj današnjoj rubrici objavljujemo novinske članke iz Večernjeg lista iz kolovoza 1982. i srpnja 1983. godine o arheološkim istraživanjima na ogulinskom području. Autor članaka je Nebojša Magdić.