Tijekom proteklih mjeseci u rubrici Utorkom iz muzejskog arhiva često smo se vraćali u zlatno razdoblje hrvatskog alpinizma, kada su naši alpinisti svojim pothvatima ostavljali dubok trag na svjetskoj alpinističkoj karti. Ti su usponi, osim sportskog značaja, dokaz su predanosti, timskog duha i hrabrosti koji su obilježili tadašnju alpinističku scenu.

Jedna od ekspedicija koje su ostale trajno upisane u povijest jest Četvrta zagrebačka alpinistička ekspedicija na Ngojumba Kang II (7.743 m) u Himalaji, provedena od 15. listopada do 15. studenoga 1987. godine. Tom prilikom osvojen je prvenstveni smjer južnim grebenom, što je bio izniman uspjeh za domaći alpinizam. Ekspediciju je vodio Darko Berljak, dok je vođa uspona bio Branko Šeparović. Na vrh su se 11. studenoga popeli Boris Kovačević i Branko Puzak, a dva dana kasnije, 13. studenoga, pridružili su im se i Edin Alikalfić te Davor Butković. Ukupno je sudjelovalo 14 članova, među kojima i snimatelj Mario Saletto, zahvaljujući kojemu je pothvat i dokumentiran.

U izrazito zahtjevnim uvjetima, uz orkanski vjetar i vrlo niske temperature članovi ekspedicije pokazali su izdržljivost, vrhunsku tehničku spremnost i zajedništvo. Uspjeh s Ngojumba Kanga II smatra se jednim od značajnijih vrhunaca hrvatskog visokogorskog alpinizma 1980-ih godina.
Danas, s vremenskim odmakom od gotovo četiri desetljeća, ovaj uspon svjedoči o jednom vremenu u kojem su vrhovi svijeta osvajani s puno srca, entuzijazma i pionirskog duha.

Link na članak o ekspediciji u Hrvatskom planinaru;

https://www.hps.hr/hp-arhiva/198711.pdf