Kroz postav Alpinističke zbirke Zavičajnog muzeja Ogulin posjetitelji se upoznaju s počecima stijenskog penjanja u Hrvatskoj. Osim dokumenata i predmeta iz vremena osnivanja Alpinističke sekcije Hrvatskog planinarskog društva 1935. godine, u našoj muzejskoj zbirci su izložene i fotografije najvažnijih penjača takozvanoga zlatnog doba.

U našoj rubrici već smo pisali o Dragutinu Brahmu i Vjekoslavu Čubeliću, a ovog utorka predstavit ćemo Dragutina Belačića Žohara koji je pripadao poslijeratnom naraštaju alpinista.

Dragutin Belačić, poznat pod nadimkom Žohar, rođen je 1913. godine. Od najmlađih dana se bavio planinarstvom. Kao član Alpinističke sekcije završio je ljetni i zimski alpinistički tečaj te je 1942. godine uspio savladati HPD-ov smjer na Kleku. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je pritvoren u logorima u južnoj Italiji, Austriji i Njemačkoj. Po završetku rata uključio se u rad planinarskih i alpinističkih društava, organizirajući i vodeći brojne seminare, alpinističke tečajeve i škole kroz koje je osposobljeno mnogo mladih alpinista. S mladim penjačima je 95 puta ispenjao HPD-ov smjer na Kleku. Osnovao je sekciju vodiča Planinarskog društva Zagreb, obnašao je funkcije pročelnika Alpinističkog odsjeka planinarskih društava Željezničar i Vihor. Tragedija u kojoj mu je prilikom penjanja smjera na Kleku 1954. godine poginuo šesnaestogodišnji sin nije ga obeshrabrila u daljem radu na razvitku planinarstva i alpinizma.

U čast gospodina Belačića jedan smjer na Kleku nosi ime Žoharov stup, a osvojeni vrh na Grenlandu prigodom ekspedicije 1971. godine nazvan je Žohar-fjeld.

Više o životu i radu Dragutina Belačića Žohara možete pročitati na linku:

https://www.hps.hr/hp-arhiva/199401.pdf