U Hrvatskoj se, osobito u 19. stoljeću, led za hlađenje isprva dobavljao iz jama ledenica koje su se nalazile u planinskim krajevima, ili se koristio prirodni riječni ili jezerski led koji se tijekom godine čuvao u tzv. ledarama.

Prve hladnjače su se podizale u sklopu industrijskih objekata, uglavnom kraj klaonica, mljekara i pivovara. U Zagrebu je 1904. sagrađena prva tvornica leda (Zagrebačka ledana), koja je proizvodila i prodavala umjetni led i sladoled te iznajmljivala prostorije za čuvanje robe. Od 1928. do 1931. također u Zagrebu gradila se Gradska klaonica i stočna tržnica, u sklopu koje je sagrađeno i moderno postrojenje za proizvodnju leda te skladišta proizvedene hrane. U Rijeci je prva hladnjača sagrađena 1904. godine za potrebe konzerviranja mesa proizvedenog u klaonici smještenoj kraj ledane, a 1929. godine otvorena je Sušačka gradska ledana koja se bavila proizvodnjom leda uz pomoć tekućega dušika i amonijaka. U Karlovcu je 1918. godine za potrebe hlađenja piva u sklopu Karlovačke pivovare sagrađen pogon za proizvodnju leda. U manjim gradovima su nastajala manja postrojenja za proizvodnju leda koji se koristio uglavnom od strane mesara i ugostitelja.

O začecima proizvodnje umjetnog leda u Ogulinu saznajemo iz Glasa Hrvata iz travnja i svibnja 1925. godine. Proizvodnju je pokrenuo gospodin Schwartz koji je posjedovao postrojenje za proizvodnju soda – vode. U našoj rubrici ovog utorka donosimo oglase o početku proizvodnje i članak koji navodi da je postrojenje nabavljeno iz Njemačke i da ga je montirao Vilim Tavčar iz Ogulina.