Zimsko jutro u Ogulinu, zabilježeno 23. veljače 2004. godine na stranicama Večernjeg lista, ostalo je u sjećanju stanovnika kao jedno od onih u kojima je priroda nakratko preuzela potpunu kontrolu nad gradskim ritmom. Tijekom noći pala je ledena kiša koja je okovala ulice, pločnike i drveće debelim slojem leda, pretvorivši svakodnevno kretanje u ozbiljan izazov.

Prema novinskom izvještaju, Ogulin i okolica osvanuli su u iznimno opasnim uvjetima za kretanje. Kolnici su bili posipani, no pješačke površine ostale su skliske i nesigurne, što je rezultiralo slabijim izlaskom građana na ulice. Mnogi su tog jutra odlučili ostati u svojim domovima, a automobili su ostali parkirani u garažama. Grad je, barem nakratko, usporio.

Fotografija koja prati članak ne svjedoči samo o ekstremnim vremenskim prilikama, već i o urbanom identitetu Ogulina s početka 21. stoljeća. U pozadini prizora zaleđenih staza i opreznih prolaznika jasno je vidljiva zgrada bivše vojarne koja je danas nestala iz gradskog prostora. Time ova snimka dobiva dodatnu dokumentarnu vrijednost jer bilježi lice grada kakvo više ne postoji.

U tom smislu, fotografija postaje višeslojni povijesni izvor. S jedne strane govori o vremenskim ekstremima i svakodnevici građana, a s druge strane svjedoči o urbanističkim promjenama i transformaciji prostora kroz posljednja desetljeća.

Ovakvi zapisi iz muzejskog arhiva podsjećaju nas koliko su vremenske prilike, ali i urbanističke odluke, snažno utkane u kolektivno pamćenje grada. Fotografija ostaje trajno sačuvana kao svjedočanstvo zime koja je zaustavila svakodnevicu Ogulina i prostora koji je u međuvremenu nestao.