Kad se u ogulinskom kraju spomene šljiva, mnogi će odmah pomisliti na rakiju. Pečenje rakije bilo je i ostalo važan dio seoske tradicije. Kotao, vatra, miris voća i prva kapljica prizori su koji se prenose s koljena na koljeno. Rakija se pila u veselju, nudila gostima, ali i koristila kao lijek za mnoge boljke.

No, pregledavajući stare ogulinske novine Glas Hrvata iz listopada 1926. nailazimo na zanimljivu kritiku te navike. Autor članka upozorava na štetnost alkohola i predlaže da se od šljiva napravi pekmez ili ih se osuši za zimu. Članak pritom otvara i jedno političko pitanje. Naime, autor proziva Seljačku slogu – kulturno-prosvjetno društvo, jer je u svom časopisu kojeg autor naziva „Seljak” (Nezavisni hrvatski seljak) najavila da će kotlove za pečenje rakije prvenstveno posuđivati svojim članovima.

Takva kritika nije bila samo praktična, već je odražavala tadašnje političke borbe. Naime, Glas Hrvata bio je pravaško glasilo, dok je Nezavisni hrvatski seljak bio glasilo Hrvatske republikanske seljačke stranke u županiji Modruško-riječkoj. Rasprave o rakiji tako su bile i oblik političkog nadmetanja.