Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, hrvatski velikaši, smaknuti su 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novigradu zbog podizanja urote protiv bečkog dvora. Njihova tragična smrt poslužila je u stvaranju nacionalnog mita o mučenicima koji su svoj život dali za narod, slobodu i neovisnost nacije.
Stvaranje mita započelo je u vrijeme razvoja nacionalnog identiteta u drugoj polovici 19. stoljeća uz pomoć ideologije Stranke prava. Zrinski i Frankopan prikazani su kao borci za hrvatsku slobodu i hrvatsku državu. Ulogu Stranke prava s vremenom će preuzeti Družba Braće Hrvatskog Zmaja koja je provela i akciju ekshumacije posmrtnih ostataka Zrinskog i Frankopana iz Bečkog Novog Mjesta i ponovnog ukopa u kriptu zagrebačke prvostolnice. Na 248. obljetnicu pogibije, 30. travnja 1919. godine, uz nazočnost oko 100 tisuća ljudi, posmrtni ostaci dočekani su pred zagrebačkom katedralom, a svečanu misu zadušnicu predvodio je zagrebački nadbiskup dr. Antun Bauer.
U periodu početka stvaranja Kraljevine SHS obilježavanje pogibije hrvatskih velikaša karakterizirao je jugoslavenski karakter, što se može opravdati prilagođavanjem tadašnjim prilikama te kratkotrajnom euforijom zbog višestoljetnog raskida s Ugarskom i Austrijom. Dominacija Srbije i velikosrpska politika negacije hrvatskog nacionalnog identiteta u novonastaloj državi rezultiralo je da se kroz obilježavanje stradanja nastavi borba za hrvatski narod i njegovo pravo na samostalnu državu.
Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj 30. travnja obilježava se kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Spomendan posvećen Zrinskim i Frankopanima, simbolima žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine obilježava se uz geslo „Navik on živi ki zgine pošteno“.
Ovog utorka u našoj rubrici donosimo zapis o proslavi iz 1925. godine iz Glasa Hrvata.
Više o povijesno-političkom kontekstu pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana možete pogledati u dokumentarnom filmu Večernjeg lista, dostupnom na poveznici:
