Zima 1998. godine na Bjelolasici obilježena je događajem koji je ukazao na složenost izvanrednih situacija na skijalištima. Prema izvještaju objavljenom u Večernjem listu 15. veljače 1998. godine, došlo je do tehničkog zastoja na žičari, zbog čega su dvosedežnice s oko 80 skijaša ostale nepomične na visini od približno 50 metara.

Zbog nastale situacije skijaši su morali biti evakuirani uz pomoć užadi. Iako događaj nije imao teže posljedice, zahtijevao je brzo i organizirano djelovanje. U članku se navodi kako se na Bjelolasica u tom trenutku slučajno nalazilo nekoliko ekipa gorske službe spašavanja, što je omogućilo da spašavanje započne bez odgode. Prema navodima iz članka, akcija spašavanja trajala je oko sat vremena, a svi skijaši su sigurno spušteni.

U vrijeme dok je skijalište na Bjelolasici bilo u funkciji, sigurnost posjetitelja bila je osigurana organiziranim zimskim dežurstvima pripadnika HGSS Stanice Ogulin. Dežurstva su se provodila tijekom zimske sezone, dok je skijalište radilo, a HGSS je na samom skijalištu imao svoj objekt koji je služio kao baza za pripravnost i intervencije.

Bjelolasica je u to vrijeme bila i mjesto na kojem su članovi HGSS-a često boravili radi skijanja te uvježbavanja spašavanja na žičari i u zimskim planinskim uvjetima, što se pokazalo važnim u situacijama poput ove.

Danas, kada skijalište na Bjelolasici više ne radi, ovakvi događaji ostaju vrijedan dio njegove povijesti. Oni svjedoče o razdoblju intenzivne aktivnosti na planini, ali i o ulozi gorske službe spašavanja u brizi za sigurnost posjetitelja tijekom zimskih sezona.