Za nama je jedna izazovna i teška godina, koja nas je posljednjih dana dodatno uzdrmala, i doslovno i u duhovnom smislu.

Prije nekoliko dana smo proslavili Božić, no nakon svih događanja koja su kasnije uslijedila, čini se kao da je bio davno.

Kako bismo se oprostili od ove, i zaželjeli svima ljepšu, bolju, sretniju i mirniju novu 2021. godinu, donosimo vam pjesmu objavljenu u Glasu Hrvata 20. prosinca 1924. godine, a čiji stihovi jačaju duh hrvatskog naroda, upravo ono što je potrebno svima nama, a posebice stanovnicima Banije.

“Svanu opet…Al’ u znaku sile…

Tmurni sjever jošte dom nam krije.

Vedar, svečan još svanuo nije

Otkad kruna sa Hrvatske ode,

Otkad dom Ti tužan stenje, Rode!

Na Duvanjskom polju, kada sinu

U ljepoti Hrvatska nam Nana,

Kad klanjao se svijet je Divu cio

O, krasan vijek je tada za nas bio

O, onda Božić svanjivo je mio!..

A sad’ kako? Pitaj prošlost davnu:

Kud ode sunce pramaljetnog dana,

Kud snaga, moć i veličanstvo ode.

Zar padosmo u dugu nojcu tamnu,

Zar zavijek snivat nemoć ćeš, Rode?

O Ti, koj’ imaš svijetle zvijezde slave,

I historiju krvavu i časnu,

O Ti, koj’ imaš mrtve divske glave,

Budućnosti sliku snažnu, jasnu,

Zar Ti, da stenješ u mukama rana!?

Ne, ne! To san je tekar ludi bio,

To obmama je, koja mora pasti

da mi ne bdimo, dok nam narod cio

Pod kletim igom grke stenje vlasti,

To ne sm’je biti! – To je varka samo!

Dok narod svijestan snage divske svoje

Prehrabro skoči i traži slobodu,

Ne spavajmo mi – jer kukavci se boje

Ginut za Dom, Rod i Majku milu, –

A ti, takvi – ne spadaju amo!

I danas, Rode, kada Spas se rodi,

Kad Njeg’va milost čovječanstvu sinu –

I ti se nadaj, nekloni – Slobodi

Mile jer su žrtve, koje padat stanu

Za Hrvatsku, – našu Otadžbinu!

Na umu drži prošlost svoju čistu,

I sjećaj mi se Tomislava kralja!

Ne kloni, Rode, neg’ junački stoj,

Da pokažeš svijetu, kak’ se borit valja –

Pa svanut dan će, Rode, slavan Tvoj!”

Ogulin, 16. XII. 1924.