UTORKOM IZ MUZEJSKOG ARHIVA – SOKOLSTVO

Sokolstvo je pokret nastao u drugoj polovici 19. stoljeća koji se razvijao u slavenskim zemljama, posebice u Austro-Ugarskoj. Glavna načela sokolstva bila su svestranost, estetski i „prirodni“ odgoj, dragovoljnost i bratstvo među članovima organizacije, a važnu ulogu u sokolskim aktivnostima u Hrvatskoj imao je Ogulinski Sokol.

POVIJEST SOKOLSTVA

Europa

Polovinom 19. stoljeća gimnastički pokret zahvatio je najprije Švedsku i Njemačku, ubrzo se proširio cijelom Europom, pustivši najdublje korijene u Češkoj. Česi u to doba imaju reputaciju nacije koja je otišla najdalje u kulturnom preporodu svog naroda. U Pragu nalazimo prvog učitelja tjelovježbe Jana Malyperta, pa je 16. veljače 1862. osnovano prvo sokolsko društvo. Ideja je potekla od prof. dr. Miroslava Tyrša a bogati trgovac i bankar Jindrih Fygner, kao prvi društveni starješina, poklonio je društvu sve svoje imanje, sazidavši mu sokolanu, da bi 1865. godine, kad je umro, bio pokopan na društveni trošak.

Samo ime Sokol uzeto je na prijedlog profesora Emanuela Tonera. Sam Tyrš sastavio je pravila tjelovježbe, baziranim na načinu tjelovježbe starih Grka i njemačkog načina vježbanja, ali unosi i mnoge nove elemente. Cilj pokreta bio je ”tjelesni, moralni i intelektualni odgoj naroda”.

Da bi se ideja tjelovježbe i Sokolstva lakše širila, priređivani su izleti i javne vježbe. Prva je održana 1. lipnja 1862. Uskoro primjer Praga slijede mnogi drugi gradovi u Češkoj, a ideja se vrlo brzo širi diljem Europe.

Već 1863. Slovenci osnivaju Južni Sokol u Ljubljani, priređuju izlete, pa tako 1866. dolaze na izlet u Zagreb, gdje se Hrvati prvi put upoznaju sa Sokolima. Drugi puta dolaze 1874. prilikom otvaranja Sveučilišta u Zagrebu i tada je odlučeno da se i u Hrvatskoj osnuje Sokolsko društvo.

Hrvatska

Osnivačka skupština Hrvatskog Sokola održana je 27. prosinca 1874. Prva javna vježba održana je 15. srpnja 1877. u vrtu streljane na Tuškancu, a 1883. otvorena je nova zgrada Hrvatskog Sokola u Zagrebu. Uskoro se Sokolska društva osnivaju i u ostalim hrvatskim gradovima, najprije u Varaždinu (1878), Bjelovaru (1884), Karlovcu i Zadru (1885), Vukovaru (1886), Gospiću (1889), Splitu (1893) i Osijeku (1896). Zahvaljujući njima, u hrvatskim školama se neometano odvija nastava tjelovježbe, koja od 1874. postaje obavezan predmet. Osim tjelovježbe, Hrvatski Sokol imao je i biciklistički, mačevalački i konjički odjel.

Članovi Hrvatskog Sokola, prema starosnoj dobi, dijelili su se na pomladak (do 14 godina), naraštaj (od 15 do 18 godina), a stariji su bili članice i članovi.

Osnivačka skupština Saveza hrvatskih sokolskih društava održana je na Sušaku 6. studenog 1904. sa ukupno 27 društava. Prvi hrvatski svesokolski slet održan je u Zagrebu, 2. i 3. rujna 1906. godine. Savez 1907. godine mijenja ime u Hrvatski sokolski savez, a iste godine primljen je u članstvo Međunarodne gimnastičke federacije. U svibnju 1911. gimnastičari Hrvatskog sokola sudjeluju na V. svjetskom prvenstvu u Torinu, pa se to bilježi kao prvi nastup jedne hrvatske reprezentacije na nekom međunarodnom natjecanju.

Do 1914. godine, u Hrvatskoj djeluje 150 društava organiziranih u 14 župa, uz još dvije župe u BiH i tri župe u SAD-u. Nakon Prvog svjetskog rata, 1919. godine, prisiljeni su postati članicom Sokolskog saveza Srba, Hrvata i Slovenaca, no nezadovoljni svojim statusom, Hrvati obnavljaju rad Hrvatskog sokolskog saveza 28. svibnja 1922. godine. Ponovno se oživljava rad sokolskih društava, što rezultira organiziranjem Trećeg hrvatskog svesokolskog sleta u Zagrebu 1925. godine. Tom prilikom, sva društva su donijela određenu količinu zemlje iz svojeg zavičaja, od koje je u Maksimiru podignuta sokolska mogila.

U 1927. godini, Hrvatski Sokolski Savez okuplja 193 društva, organiziranih u 9 župa. U njima ima ukupno preko 22000 djelatnih članova, naraštaj broji preko 3500 članova, a pomladak preko 2800 članova. Treba napomenuti, da bi naraštaja i podmlatka bilo daleko više, ali profesori i u osnovnim i srednjim školama vršili su pritisak na mlade da se učlane u Jugoslavenski sokol. Među djelatnim članovima, bilo je preko 2500 seljaka, 1000 radnika, 5000 obrtnika, 3000 trgovaca, 300 nastavnika, 3000 privatnih namještenika, 1200 državnih službenika i preko1300 liječnika, građevinara, arhitekata i odvjetnika.

Godine 1929. osniva se Sokol kraljevine Jugoslavije, zabranjene su sve organizacije s nacionalnim nazivima, pa je na posljednjoj, izvanrednoj skupštini Hrvatskog sokolskog saveza, održanoj 15. prosinca 1929., jednoglasno odlučeno da Hrvatski sokolski savez neće pristupiti Sokolu Kraljevine Jugoslavije i da se sva društva Hrvatskog sokola raspuste.

Hrvatski Sokol Ogulin

Nakon osnutka prvog hrvatskog sokolskog društva u Zagrebu 1874. godine, nastavila se sokolska ideja širiti po svim krajevima u kojima žive Hrvati, pod geslom: „Hrvat tko je, Sokol da je!’“ Da dopre do Ogulina, ideji je trebalo dosta dugo, više od 30 godina, ali kad se u ogulinskom tlu ukorijenila, sve se događalo vrlo brzo, turbulentno, i usprkos brojnim preprekama, problemima, Hrvatski Sokol Ogulin u slijedećih dvadesetak godina postaje jedan od desetak najbrojnijih i najaktivnijih sokolskih društava u Hrvatskoj.

No, krenimo redom: Sokolsku misao donio je u Ogulin ravnatelj Ogulinske štedionice, Iso Kirjaković. Nakon dugotrajnih priprema, sazvao je konstituirajuću skupštinu 8. listopada 1905. godine. Uz trideset nominalnih osnivača, skupštini je nazočio i veći broj budućih članova i gostiju iz Zagreba. Nakon što su prihvaćena pravila, izabran je za”starostu”, odnosno, danas bi rekli predsjednika Hinko vitez Mašek, za ”podstarostu” – dopredsjednika Iso ( Isidor ) Kirjaković, za tajnika Ilija Vurdelja, za blagajnika Bogdan Žagar stariji, te za društvenog vođu Dragutin Hinterhober. Kad im je prihvaćena registracija 10. siječnja 1906. godine, sazivaju za 11. veljaču 1906. prvu Redovitu glavnu skupštinu. Taj datum, Hrvatski Sokol Ogulin uzeo je kao službeni početak svog djelovanja. Na toj skupštini izabran je stalni Upravni odbor, kojeg čine:

starosta: Isidor Kirjaković

podstarosta: P. Gabaj

tajnik: V. Peršić

blagajnik: Đ. Novak

društveni vođa: J. Obajdin

Pod ovim Upravnim odborom intenzivira se rad članstva, iste godine osnivaju se ženski, naučnički i zdravstveni odjeli te tamburaški zbor. Vježbači treniraju marljivo, pa njih 20 sudjeluje u rujnu iste godine na Prvom hrvatskom svesokolskom sletu u Zagrebu. Prvi javni nastup u odorama bio je na Uskrs te godine, što je, razumljivo, izazvalo veliki interes Ogulinaca. Naručene su nove sprave za vježbanje, organizirani izleti, nastupili su i u Karlovcu.

Slijedeće, 1907. godine s još devet društava osnivaju Župu Zrinskoga, sa sjedištem u Karlovcu, nastupaju u Karlovcu i Delnicama, priređuju u rujnu Prvu javnu vježbu, a šestero članova sudjeluje na velikom Sokolskom sletu u Pragu. Sve te aktivnosti donose Društvu velik ugled u savezu. Godinu dana kasnije, broje 86 članova. Organiziraju se izleti, sudjeluju na župskom sletu u Karlovcu, zatim u Sušaku.

1909 godina je važna, jer je 22. kolovoza te godine u Ogulinu održan župski slet, pa su gotovo sve aktivnosti usmjerene na što bolju prezentaciju Društva i Ogulina na toj manifestaciji. Poslije javne vježbe bila je pučka svečanost, na kojoj je uz tamburaški nastupio i novoosnovani pjevački zbor.

Tijekom 1910. godine, Društvo broji 127 članova, osniva se diletantski zbor (glumačka družina). Te godine priređeno je 6 izleta, nekoliko zabava i proslava. U kolovozu je organizirana javna vježba i poslije nje koncert, o čemu su pohvalno pisale i zagrebačke novine.

1911 godina protječe u znaku priprema za II. Hrvatski svesokolski slet a posljednje provjere spremnosti članstva obavljene su na javnim vježbama u Ogulinu i Karlovcu. Na slet je otišlo 80 članova u odori. Nastupilo je 27 članova u vježbama i 7 Sokolica koje su vježbale s čunjevima i ukrašenim obručima. Iste godine osnovan je i pomladak te tim odjelom Hrvatski Sokol Ogulin dobiva sve društvene odjele.

Zapisnici odborskih sjednica i Glavnih skupština iz godina do početka I. svjetskog rata su izgubljeni, ali se zna da je HS Ogulin intenzivno radio na daljem procvatu hrvatske sokolske misli. Sve je to grubo prekinuto strahotama rata, sve su aktivnosti zamrle, a nakon rata Hrvatski Sokol morao se probuditi, nanovo organizirati, ali sada u bitno drugačijim, bitno nepovoljnijim okolnostima.

Zahvaljujući grupici istinskih domoljuba, predvođenih zaslužnim vođom Mijom Hačkom, već 14. siječnja 1919. godine, u Hačkovom domu raspravljaju odbornici na svojoj prvoj sjednici o uskrsavanju bivšeg Hrvatskog Sokola Ogulin. Toj sjednici prisustvovali su: E. Turković, Mijo Hačko, D. Mutak, J. Pollak, Jurica Marković, J. Kalinger i Z. Vuković. Zaključeno je da se odmah započne s vježbanjem, a da bi se to moglo i ostvariti, bilo je potrebno ponovo urediti i raskužiti gombaonu, u kojoj su za vrijeme rata bili smješteni ranjenici. Devastirane sprave trebalo je popraviti, što je iziskivalo mnogo truda i novca. Nesebičnim i neumornim radom Hačka i ostale braće, sve prepreke su uklonjene i vježbači uskoro počinju s radom. Sazvana je i glavna skupština, koju su kotarske vlasti poništile, pa je u svibnju sazvana nova, na kojoj je za starostu izabran Bogdan Žagar, za podstarostu R. Franz, za tajnika J. Kalinger i za blagajnika M. Mirić. U Karlovcu se obnavlja i župa Zrinski, na kojoj je za podstarostu izabran Bogdan Žagar, a za zamjenika društvenog vođe Mijo Hačko.

Odmah po početku rada obnovljenog Hrvatskog Sokola Ogulin, počinju politički pritisci, na sve načine politika i država koče rad Društva, uskoro se zabranjuju sva društva s hrvatskim predznakom. Poslije Sabora u Novom Sadu, vlasti pokušavaju HS Ogulin pripojiti župi Novo Mesto. Na izvanrednoj Glavnoj skupštini 11. prosinca 1919. odlučeno je da se promjeni naziv Hrvatskog Sokola Ogulin u ” Sokol u Ogulinu ”, ukoliko to naprave sva društva u Hrvatskoj. U protivnom, zadržava se pravo samoodluke. Isto tako, odbija se priključenje župi Novo Mesto i priključuje se župi Fonovoj u Zagrebu.

Dolazi do razdora među članovima rukovodstva, sukobljavaju se Bogdan Žagar i dr. Lenac, što ima dalekosežne posljedice na daljnji sokolski rad u Ogulinu. Sukob je završio odstupanjem Bogdana Žagara sa funkcije staroste, a dr. Lenac osniva Jugoslavenski Sokol u Ogulinu. Tako u Ogulinu paralelno postoje dva sokolska društva: prorežimski Jugoslavenski Sokol i prohrvatski Sokol u Ogulinu. Sokol u Ogulinu šalje žalbu u Savez u Ljubljani, u kojoj iznosi povijest sukoba i posljedice proizašle iz toga. Savez odgovara da ne priznaje Jugoslavenski Sokol i u svemu odobrava postupke Sokola u Ogulinu. Sukob se nastoji izgladiti, pa je u rujnu 1920. sazvana zajednička Glavna skupština, na kojoj na rukovodeća mjesta dolaze prorežimski ljudi. Nezadovoljno članstvo sve više se buni, pa u ožujku 1921. dolazi do nove Glavne skupštine, gdje su burno pozdravljeni sasvim novi (stari) članovi Upravnog odbora: za starostu je ponovo izabran V. Sušić, za podstarostu M. Porubić, za tajnika Z. Vuković, za blagajnicu Anka Porubić. Za društvenog vođu nanovo se bira zaslužni član Sokola Mijo Hačko. Nastavljaju se sukobi sa župom Rijeka, čiji je član Sokol u Ogulinu, jer im je za kaznu zbog izabranog prohrvatskog Odbora, oduzeto domaćinstvo župskog sleta i dodijeljeno Baški na Krku. Slijedom toga, a i zbog ostalih podmetanja i otežavanja rada, krajem godine odlučeno je da se slijedi primjer Sokola s Wilsonovog trga u Zagrebu, koji je istupio iz Jugoslavenskog Sokola i ponovno osnovao Hrvatski Sokolski Savez.

U ožujku 1922. održana je Glavna godišnja skupština, uz nazočnost ogromnog broja članova. Svi su gromoglasno pozdravili prijedlog Jurice Markovića o promjeni naziva društva, istupu iz župe Rijeka i iz Jugoslavenskog Sokolskog Saveza, te pristup u Hrvatski Sokolski Savez. Na kraju, oblasni izaslanik g. Kajfeš raspušta Skupštinu, i od tog dana nastaju progoni Hrvatskog Sokola Ogulin i šikaniranje njegovih članova. Gombaona i sva imovina im je oduzeta i dodijeljena režimskom Jugoslavenskom Sokolu u Ogulinu, zabranjeno im je svako djelovanje, nošenje odora, isticanje bilo kakvih sokolskih znakova.

Promjenom vlade, u ožujku 1923. ponovo je dozvoljen rad Hrvatskom Sokolu Ogulin, vraćena mu je imovina, gombaona. Kao i u ostalim društvima diljem Hrvatske, rad se nastavlja velikom voljom i trudom, kao da su svi htjeli nadoknaditi izgubljeno vrijeme. Hrvatska sokolska društva doslovno se natječu u svom radu, omasovljavaju članstvo, stalno organiziraju javne vježbe i izlete.

Interesantna je odluka vlade, kojom se dozvoljava rad Hrvatskog Sokola Ogulin, u kojoj se kaže da je:” Hrvatski Sokol Ogulin zaključio promjenu imena u Sokol no tu promjenu svojih pravila nije nikad predložio nadležnoj oblasti na odobrenje, dalje da Sokol nije nikada predložio niti prihvatio pravila propisana po JSS iako je stupio u JSS i župu Rijeka, pa su stoga za djelovanje društva i sve njegove odnošaje jedino mjerodavna stara pravila Hrvatskog Sokola Ogulin”. Prema tom tumačenju, Hrvatski Sokol Ogulin nije nikada pravno prestao postojati. Te godine društvo broji 303 člana, od toga 56 izvršujućih. Za vrijeme svih tih progona i šikaniranja, osobito su se istakli požrtvovnim radom Mijo Hačko, dr. Sokolić, M. Porubić i mr. Rude Sušić.

U rujnu 1923. održana je vrlo uspješna javna vježba, koja se je zbog velikog broja okolnih društava pretvorila u Sokolski slet i u veliku manifestaciju hrvatske sokolske misli. Tom prigodom odlikovan je lovorovim vijencem dugogodišnji i zaslužni vođa Mijo Hačko. Isto tako, HS Ogulin sudjeluje i na vježbama u Varaždinu, Otočcu, Karlovcu, Zagrebu i Fužinama.

1924. godine obnavlja se župa Zrinski u Karlovcu, gdje je za podstarostu izabran
dr. L. Sušić, a za zamjenika društvenog vođe Mijo Hačko. HS Ogulin sudjeluje na brojnim vježbama, pomaže osnutku HS u Brod Moravicama i Oštarijama. Osnovan je i ”seljački odio”.

Tako dođe i 1925. godina, godina u kojoj hrvatski narod slavi tisućgodišnjicu svog kraljevstva. Hrvatski Sokol obilježio ju je svojim III. Hrvatskim Svesokolskim Sletom, na kojem, naravno, sudjeluje i HS Ogulin, zajedno s gradskom glazbom. Na slet je odnesena i zemlja iz dvorišta Frankopanske kule, koja je postala dio Sokolske Mogile u Maksimiru. Mogila je podignuta da bude na trajnu uspomenu budućim hrvatskim pokoljenjima. HS Ogulin sudjeluje te godine na brojnim javnim vježbama u Perušiću, Fužinama, Crikvenici, Josipdolu, Vrbovskom, Delnicama, Lokvama i Gospiću. Osnovan je i konjanički odjel koji broji 16 članova.

Vlasti su nastavile rovariti, podmetati i šikanirati članstvo, pokušavalo se ubacivanjem prorežimskih ljudi u upravni odbor odvući HS Ogulin nazad pod okrilje Jugoslavenskog Sokola, ali članstvo to nije dopustilo. Jedan takav pokušaj dogodio se na Glavnoj skupštini 1926. godine. Iskoristivši nenadanu smrt staroste Mate Porubića, većina Upravnog odbora je tri dana prije skupštine isključila veliki broj članova, a upisali su 28 novih, svojih članova, nadajući se tako osvojiti većinu na izborima novog staroste i odbora. Predložene su dvije liste, jedna prorežimska sa Grgom Hećimovićem na čelu i druga, podržana od većine članstva, na čelu s Juricom Markovićem. Unatoč svi malverzacijama, prorežimska lista doživjela je neočekivani i to vrlo uvjerljiv poraz! Od 157 glasačkih listića, lista Jurice Markovića dobila je ravnih 100, a lista Grge Hećimovića 57 glasova! Proglašenje rezultata popraćeno je gromoglasnim klicanjem i odobravanjem, a naročito novoizabranom starosti Jurici Markoviću i prijašnjem te opet izabranom društvenom vođi Miji Hačku. Uz njih, u Upravni odbor izabrani su: Ive Ban, Slavko Batušić, Vinko Mudrovčić, Josip Pinter, Josip Rendeli, Viktor Stipetić, dr. Lovro Sušić. Njihovi zamjenici su: Nikola Drvodelić, Drago Heski i Toma Mikšić. Revizori su: Zvonko Böhm, Jaques Pollak i Oskar Vičević.

HS Ogulin djeluje do kraja 1929. godine, kada se je samoraspustio, poštivajući odluku posljednje izvanredne skupštine Hrvatskog sokolskog saveza od 15. prosinca, u kojoj je jednoglasno odlučeno da Hrvatski Sokolski Savez neće pristupiti Sokolu Kraljevine Jugoslavije i da se sva društva Hrvatskog Sokola raspuste.

I na kraju, važno je napomenuti, da je Hrvatski Sokol Ogulin spadao u sam vrh Sokolskih društava u Hrvatskoj. 1927. godine, od 193 društva, HS Ogulin je deseto društvo po broju članova! Broji 322 člana i još 46 u podmlatku, više nego Karlovac i mnoga druga daleko veća mjesta. Isto tako, HS Ogulin jedno je od samo 12 društava u Hrvatskoj koje je imalo konjički odio sa 16 članova!

Literatura:
Hrvatski Sokol – kalendar za godinu 1927.

Hrvatski Sokol – glasilo HSS, godina VIII, svibanj 1926., br. 5

Glas Hrvata – br. 32, str. 2, 3, 4 – članak S. Franjkovića povodom postavljanja spomenika I. hrvatskom kralju Tomislavu u ogulinskom parku

Fotografije i mnogi dokumenti su iz zbirke Krunoslava Dujmića

Autor teksta: Rajko Sušanj, muzejski tehničar