PRIČA O ULAZIMA I MOSTOVIMA
Krajem 15. stoljeća, istaknuti vojskovođa i nositelj borbe za opstanak hrvatskog naroda na prostorima ugroženima turskom okupacijom, Bernardin Frankopan, uvidjevši da je tadašnji utvrđeni grad Modruš izložen velikoj opasnosti, prepoznao je izoliranu hrid okruženu dubokim ponorima kanjona rijeke Dobre, kao mjesto pogodno za gradnju nove, ogulinske utvrde.
Utvrda se izvorno sastojala od 6 polukružnih kula, crkve sv. Bernardina i glavne zgrade palasa, međusobno spojenih vanjskim kamenim zidinama. Jedini mogući pristupi utvrdi bili su s istoka i zapada, pa zbog svoga strateškog položaja nikada nije bila osvojena. Neposredno oko utvrde izvorno su vrlo vjerojatno postojale prirodne depresije koje su, u cilju obrane od Osmanlija, pretvorene u duboke obrambene jarke preko kojih su izgrađeni pristupni mostovi.
Glavni prilaz utvrdi bio je onaj istočni, iz smjera Modruša i Oštarija, odnosno s današnjeg Trga hrvatskih rodoljuba. Ulaz se sastojao od podiznog mosta i vrata koja su se nalazila u južnom uglu utvrde, pored samog kanjona.
Zapadni ulaz u kaštel vodio je preko drvenog podiznog mosta kroz zapadni obrambeni zid, no tijekom 17. stoljeća ulaz je dislociran kroz središnju zapadnu kulu.
Nažalost, u prvoj polovici 19. stoljeća, u razdoblju zapovijedanja Ivana Schnekela od Trebersburga (1835.-1840.) razoren je čitav jugozapadni dio utvrde uz rub ponora, zasuti su opkopi i suha korita te je definirana situacija oko Staroga grada kakvu poznajemo danas. Naime, značajnim širenjem grada pojavila se potreba za izgradnjom ceste prema Sv. Petru koja bi povezala grad sa zapadnim predgrađem, a potom nastavljala dalje do Vrbovskoga prema moru. Stoga je srušena jugozapadna trećina utvrde zajedno sa kulom i izgrađena je spomenuta cesta, a time je i zapadni pješački most postao suvišan te je također uklonjen.
Između svetišta crkve sv. Bernardina i vatrogasnog spremišta (današnja Ivanina kuća bajke) otprilike u isto vrijeme sagrađen je ulaz u dvorište za ljude i kola.
Poneke tragove ovih promjena moguće je, uz pažljivije promatranje, uočiti i danas. Zahvaljujući njima, kao i sačuvanim povijesnim nacrtima, moguće je rekonstruirati nekadašnji izgled ogulinskog Starog grada, a u budućnosti možda i zaista obnoviti pojedine elemente utvrde te prezentirati njen izvorni izgled.
Izvor: Urbanističko- konzervatorska studija Starog grada Ogulina, Tablinum d.o.o., 2017.