Počeci organiziranog planinarenja u Hrvatskoj sežu u davnu 1874. kada je u Zagrebu osnovano Hrvatsko planinsko društvo (HPD). HPD je prvobitno djelovao na znanstvenim pobudama, okupljajući u svojim redovima gotovo sve značajne znanstvenike i članove Akademije, s ciljem proučavanja planinskih predjela Hrvatske. S vremenom su se posvuda po Hrvatskoj stale osnivati podružnice HPD-a, a vodeću ulogu u planinarstvu prve polovice 20. stoljeća preuzelo je plemstvo i bogato građanstvo. Godine 1900. u Ogulinu se spominje podružnica HPD-a Klek.
U prvim godinama nakon Drugog svjetskog rata uz snažni razvoj planinarstva razvijaju se alpinizam, speleologija i druge planinarske specijalnosti. Planinarstvo ulazi u znatno šire društvene slojeve, planine postaju sve pristupačnije uslijed izgradnje cesta, žičara, planinarskih domova i staza.
Usporedno s povećanjem broja planinara na planinarskim i alpinističkim stazama, dolazi i do rasta broja nesreća u planinama, no uvidjelo se da se u takvim nesrećama pomoć može uspješno pružiti na organiziran način, kroz adekvatno obučene i opremljene timove spašavatelja.
Neposredan povod za osnivanje Gorske službe spašavanja u Hrvatskoj bile su dvije nesreće hrvatskih alpinista koje su se dogodile 1948. i 1949. godine.
Ta su dva događaja ubrzala osnivanje Gorske službe spašavanja (GSS) tako da se već 4. siječnja 1950. u Planinarskom savezu Hrvatske sastao inicijativni odbor, a 24. veljače je održana osnivačka skupština. Od tada do danas razvijena je suvremeno organizirana mreža GSS-a na teritorijalnoj osnovi kroz dvadeset i pet stanica na prostoru cijele Hrvatske.
HGSS Stanica Ogulin osnovana je 1964.godine. Osim akcija spašavanja, koje svi zamjećujemo, najvažniji oblik djelovanja GSS-a je prevencija nesreća koja se pored svega ostalog ostvaruje i prezentacijom povijesti i rada samog GSS-a.
U Alpinističkoj zbirci Zavičajnog muzeja Ogulin prikazani su počeci GSS-a kroz dokumente o osnivanju i prvotnu opremu korištenu kod spašavanja.
