Ovog utorka u našoj rubrici „Utorkom iz muzejskog arhiva” donosimo članak objavljen u Večernjem listu 15. ožujka 1963. godine o elektrifikaciji željezničke pruge na dionici Ogulin – Karlovac.

Naime, 23. listopada navršit će se 150 godina od otvorenja željezničke pruge Zagreb – Rijeka, kojom je Budimpešta preko Zagreba i Karlovca spojena s Rijekom te Jadranskim morem.

Pruga je izgrađena od strane Mađara nakon što je Austro-ugarskom nagodbom Habsburška Monarhija rekonstruirana u dvojnu ili Austro-Ugarsku Monarhiju. Tom prugom Mađarska je željela ostvariti mogućnost izvoza preko jadranske luke Rijeka i osloboditi se zavisnosti od austrijskih željeznica i austrijske luke Trst. Rijekom i njezinom lukom upravljalo se iz Budimpešte na temelju takozvane „Riječke krpice”.

Želja za što bržim završetkom ostavila je traga na gradnji pruge, osobito pri izboru trase. Izabran je smjer koji omogućuje najbržu gradnju bez obzira na duljinu, dopuštajući nepovoljne tehničke parametre. Tuneli su se izbjegavali ili se, gdje god je to bilo moguće, tražila trasa da oni budu što kraći. Pruga je građena u to doba rijetkom brzinom od prosječno gotovo 112 metara pruge dnevno. Tako je pruga od Rijeke do Karlovca, skoro dvostruko dulja od njihove zračne udaljenosti (176 km naprema 90 km). U izgradnji pruge, koja je započela 26. srpnja 1869. godine sudjelovalo je 23 tisuće radnika.

Izgrađena pruga s malim dogradnjama, sanacijama i neznatnim izmjenama, s poboljšanjima i tehničkim inovacijama traje u svojoj punoj funkciji već 150 godina.

Dolaskom željezničke pruge u Ogulin započinje nova faza gospodarskog razvoja grada. U Ogulin dolaze novi stanovnici, među njima i investitori koji nastoje ostvariti poslovne uspjehe temeljene na kvalitetnoj prometnoj povezanosti grada. Izgradnja pruge tako je utjecala na širenje grada i još snažniji razvoj.