Međunarodni dan vatrogasaca obilježen je jučer, 4. svibnja, na blagdan Svetog Florijana, koji se u vatrogasnoj tradiciji diljem Europe štuje kao zaštitnik onih koji svoj život posvećuju spašavanju ljudi i imovine. Prema predaji, Florijan je bio časnik u rimskoj vojsci u vrijeme cara Dioklecijan, a povezuje ga se i s organizacijom zaštite od požara, jer su već tada postojale posebne postrojbe zadužene za gašenje požara. Iako se njegovo štovanje kao zaštitnika vatrogasaca razvija tek početkom 19. stoljeća, zajedno s osnivanjem dobrovoljnih vatrogasnih društava, njegov lik ubrzo postaje snažan simbol hrabrosti, požrtvovnosti i solidarnosti.
Hrvatski vatrogasci prihvatili su Sv. Florijana po uzoru na europske kolege, a osobito se njegovo štovanje razvilo u sjevernoj Hrvatskoj u okviru organiziranog vatrogastva koje se počinje snažnije oblikovati u drugoj polovici 19. stoljeća. Na njegov blagdan, poznat kao Florijanovo, vatrogasci su sudjelovali u crkvenim obredima, organizirali javne vježbe, posvećivali zastave s njegovim likom te okupljali građane na svečanostima koje su imale i društveni i edukativni značaj. Takve su aktivnosti pridonosile jačanju svijesti o važnosti vatrogastva i povezivanju zajednice.
Da vatrogastvo nije bilo samo simbolika i svečanost, već i važan dio društvenog života, svjedoči i članak objavljen 22. svibnja 1926. godine u novinama Glas Hrvata, koji donosi izvještaj sa skupštine vatrogasnog društva. U tekstu se opisuje kako je skupština protekla uobičajeno, uz pridržavanje dnevnog reda i ponovni izbor postojećeg odbora, a posebno se ističe svečana dodjela diploma zaslužnim članovima za njihov dugogodišnji i predani rad. Takva priznanja pokazuju koliko se cijenio doprinos pojedinaca unutar društva i koliko je vatrogastvo bilo ukorijenjeno u lokalnoj zajednici.
Ipak, članak otkriva i drugu, manje svečanu stranu tadašnjeg vatrogasnog života. Autor otvoreno kritizira odluku općinske uprave da u proračunu ukine financijsku potporu vatrogasnom društvu, naglašavajući kako su u drugim sredinama općine redovito pomagale rad vatrogasaca. Ovakva odluka ocijenjena je štetnom i nepravednom, a dodatno se zamjera i samom vodstvu društva što nije odlučnije reagiralo niti javno istupilo protiv takvog poteza. Iz teksta je vidljivo da su vatrogasna društva već tada bila ovisna o potpori lokalne vlasti, ali i da su očekivanja zajednice prema njima bila velika.
Ovaj povijesni zapis pruža vrijedan uvid u stvarnost vatrogastva početkom 20. stoljeća, gdje se isprepliću tradicija, društveni ugled, ali i konkretni problemi financiranja i organizacije. Unatoč kasnijem razdoblju u kojem je nakon 1945. godine došlo do prekida u javnom štovanju sv. Florijana, njegova simbolika i važnost ponovno su obnovljeni stvaranjem samostalne Hrvatske.
Danas se obilježavanjem Dana vatrogasaca i Florijanova ne čuva samo uspomena na zaštitnika vatrogasaca, već i kontinuitet jedne duge i slojevite tradicije. Ona uključuje i svečane trenutke i izazove, ali prije svega svjedoči o trajnoj predanosti vatrogasaca zajednici, što potvrđuju i suvremene inicijative poput izložbe o 150 godina DVD-a Ogulin u našem Zavičajnom muzeju, koja dodatno osvjetljava bogatstvo te baštine.
