Već smo pisali kako je izgradnja željezničke pruge bitno utjecala na razvoj Ogulina i okolnih naselja. U vrijeme izgradnje pruge Karlovac – Rijeka oko 1870. godine započeta je eksploatacija vapnenca u kamenolomu Tounj.

Vađenje materijala vršilo se za potrebe izgradnje željezničkog gornjeg sloja, kao i za gradnju ostalih objekata na pruzi. Puštanjem pruge u promet, rasle su potrebe za njenim održavanje te se nastavilo s daljnjom eksploatacijom tounjskog kamenoloma, stoga je izgrađen i industrijski kolosijek za utovar i dalju otpremu materijala vagonima.

Izgradnjom visokih peći Željezare Sisak nastala je potreba za kvalitetnim vapnencem. Sama Željezara otvorila je u Zvečaju kamenolom, no on nije mogao udovoljiti postavljenim zahtjevima. Nakon provedenih konzultacija i pregleda odabran je kao najpogodniji kamenolom u Tounju.

Kamenolom Tounj se od 1950. godine nalazio u sklopu poduzeća „Granit” iz Zagreba kao samostalni pogon koji je upravljao svim radovima i dobivenim investicijama. Od 1957. godine kamenolom djeluje kao samostalno poduzeće pod nazivom „Industrija kamena Tounj”.

Zavičajni muzej Ogulin u svojoj arhivi posjeduje dokumentaciju pod nazivom „Investicioni program dovršenja kapaciteta Industrije kamena Tounj” iz 1959. godine u kojoj je predočen program budućeg razvoja poduzeća u Tounju.

Ovom prigodom donosimo fotografije kamenoloma Tounj iz navedene dokumentacije.