UTORKOM IZ MUZEJSKOG ARHIVA – POSUDA ZA UŠUR

Još prije samo pedesetak godina ljudi su na selu većinom sami sijali kukuruz, pšenicu, ječam i druge žitarice, koje bi nakon sušenja nosili u vodenice na mljevenje. Uslugu mljevenja nisu plaćali novcem, već je vodeničar svoj trud naplaćivao uzimajući dio žitarice za sebe (tzv. UŠUR).

Količina koju je smio uzeti, određivala se posudom u obliku drvenog lonca. Takvu punu posudu smio je
uzeti od jednog vagana žitarice.