Na današnji dan 1921. godine tjednik „Glas Hrvata“ objavio je tužnu vijest o pogibiji Viktora Sušića.
Viktor Sušić rodio se je u Mrkoplju 8. srpnja 1889. godine. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu, a gimnazijsko obrazovanje je stekao u školama na Sušaku i u Senju. Nakon završetka studija farmacije na sveučilištu u Zagrebu 1915. godine, zapošljava se u ljekarni Bartola Barbalića u Ogulinu.
Po dolasku u Ogulin uključio se u rad mnogih gradskih društava. Naročito se isticao u radu Hrvatskog sokola i Pjevačkog društva Klek. U Hrvatskom sokolu je obnašao vodeće funkcije podstaroste i staroste, a u Pjevačkom društvu je bio tajnik. Ta su društva pored društvene uloge imala i značajnu ulogu u očuvanju hrvatske nacionalne i kulturne opstojnosti na ovom prostoru, koja je ulaskom Hrvatske u novu državnu tvorevinu ponovo ugrožena.
Po političkom uvjerenju je bio pravaš i kao takav je uređivao novine „Glas Hrvata“, tjednik pokrenut od strane simpatizera Stranke prava u Ogulinu, okupljenih u „Klub složnih Hrvata.“ List je kontinuirano izlazio od listopada 1920. godine do 1929. godine kada je, uvođenjem diktature kralja Aleksandra, zabranjen.
Zbog svoje aktivnosti u društvima, stručnosti i susretljivosti prema građanima koju je pokazivao kao farmaceut, Viktor Sušić je bio omiljen među stanovnicima Ogulina. Svakodnevni kontakt s uglavnom slabo obrazovanim stanovništvom koje je dolazilo u ljekarnu koristio je za razgovore o društvenim i političkim prilikama, ujedno ih nastojeći privući svojoj političkoj opciji.
Nažalost, svoj mladi život Viktor Sušić je skončao tragičnom, a po nekima i zagonetnom, smrću kod Zemuna krajem mjeseca kolovoza 1921. godine. Viktor je sa sokolskim izaslanicima prisustvovao sahrani kralja Petra Karađorđevića u Beogradu. Zajedno sa ostalim sokolašima vraćao se kući noćnim vlakom, a nakon što su mu svi prijatelji zaspali u vlaku, Viktor je otišao do prozora da se naudiše svježeg zraka i pritom pao iz vagona. Pošto su svi spavali, a vagon je bio neosvijetljen, nitko nije primijetio njegov nestanak. Sljedećeg jutra teško ozlijeđenog Viktora pronašli su uz prugu i odveli ga u bolnicu, gdje je preminuo.
Na molbu ogulinskih društava u kojima je Viktor bio aktivan, obitelj Sušić je pristala da se njihov sin sahrani na ogulinskom groblju Sveti Jakov. Na sahrani je, pored mnogih članova sokolskih društava i njegovih političkih istomišljenika iz drugih gradova, nazočilo oko 4 tisuće stanovnika Ogulina.
Redovito svake godine na dan njegove pogibije i blagdana Svih svetih Hrvatsko pjevačko društvo Klek je pjevalo njemu u čast.
Na grupnim fotografijama Hrvatskog sokolskog društva iz tog vremena koje posjeduje Zavičajni muzej teško je utvrditi njegov identitet.
