NARODNA NOŠNJA OGULINSKOG KRAJA

Ženska narodna nošnja je u osnovi trodjelna i sastoji se od košuljka, suknje s poramenicama u obliku prslučića i zaslona od svile ili pamuka. Suknja s poramenicam ima tri varijante: kambrik izrađen od tanjeg pamučnog industrijski rađenog platna, mrčina izrađena od vunenog tvorničkog materijala i tzv. šara kiklja od štampanog pamučnog materijala.

Ženska nošnja uključuje i tkanicu, pojas istkan od predene i bojane vune, pletene pamučne čarape, a od obuće su se nosili opanci kapičari, pletene papuče lokvarke i polucipele s nižom petom.

U zimsko doba preko mrčine se nosilo bluzu i podstavljeni kaputić, a preko svega se ogrtalo vunenim debelim rupcem s dužim sukanim resama.

Kosu su žene i djevojke plele u pletenice smotane u punđu na zatiljku i pokrivale pamučnim ili svilenim rupcem.

Do kraja 19.stoljeća nosilo se podvezak i tumban, koji su u 20. stoljeću obnovljeni i nošeni samo u svečanim prigodama uz kambrik i svileni zaslon.

Osnovni dijelovi muške ljetne i zimske nošnje krojem i izborom materijala identični su narodnoj nošnji susjedne Like. Platnena košulja i gaće stegnute čemerom, ječerma, opanci kapičari i lička crvenkapa čine glavne dijelove muške narodne nošnje ogulinskog kraja, koja se nosila ljeti i zimi kao svečana nošnja. Zimi se nosilo suknene hlače, kaput haljinac i pletenu maju, koji do danas nisu sačuvani.

Zanimljivo je kako se u narodnoj nošnji ogulinskog kraja ogledaju davni utjecaji japodske materijalne kulture: u narodnoj nošnji čiji su sastavni dijelovi tkanica (dio ženske nošnje) te kapa i široki kožnati pojas čemer (dijelovi muške narodne nošnje).

Nošnja se relativno rano, već početkom 20. stoljeća, prestala nositi kao svakodnevna odjeća, da bi potpuno nestala u razdoblju neposredno nakon II. svjetskog rata. Zato nije potpuno sačuvana do danas.

U današnje vrijeme opisana narodna nošnja ogulinskog kraja predstavlja kostim za scenski nastup i prezentaciju u svečanim prigodama, gdje predstavlja dio tradicijske baštine.