U proljeće 1979. godine organizirana je prva jugoslavenska ekspedicija na najviši vrh svijeta. Vođa ekspedicije je bio Tone Škarja, a jezgru su činili uglavnom slovenski alpinisti. No, u ekspediciju su uvrštena i po dva alpinista iz Bosne i Hercegovine, te iz Hrvatske. Hrvatski članovi ekspedicije su bili Stipe Božić i Vladimir Mesarić. Cilj ekspedicije je, osim uspona na najviši vrh svijeta, bio ispenjati i novi smjer po dugom, tehnički iznimno zahtjevnom i snažnim vjetrovima izloženom zapadnom grebenu.
U tome je ekspedicija i uspjela 13. svibnja 1979. kada su novi smjer usponom na vrh zaključili slovenski alpinisti Andrej Štremfelj i Nejc Zaplotnik. Iako u početku ekspedicije nije bio u prvom planu, zahvaljujući dobrom snalaženju prilikom aklimatizacijskih uspona na planinu, Stipe Božić postao je partner u navezi Stanetu Belaku-Šraufu, koji je već u to vrijeme bio jedan od najistaknutijih slovenskih penjača i slovio je kao jedan od favorita za uspon na vrh. Zahvaljujući tome, Belak, Božić i šerpa Ang Phu činili su drugi navez koji se 15. svibnja uspio kao drugi popeti na vrh. Drugo jutro, pred sam kraj silaska s težeg dijela, Ang Phu se poskliznuo i poginuo nakon pada.
Uspješan uspon prvenstvenim smjerom uvrstio je Stipu Božoća u red vodećih svjetskih alpinista, živućih legendi i svojevrsnog sinonima za hrvatski alpinizam.
Stipe Božić i Viki Grošelj priključili su se 1989. godine prvoj makedonskoj ekspediciji na Mount Everest. Grošelj i Božić su prvenstveno imali cilj popeti se na Lhotse, u čemu je Grošelj uspio 30. travnja. Stipe Božić je morao odustati na 8200 m zbog ozeblina. Svega desetak dana poslije, uz Makedonca Dimitara Ilijevskog, uspio je i uspon na Everest, po normalnom smjeru. Na silasku je Dimitar Ilijevski zalutao i smrznuo se na planini. Bio je to drugi Božićev uspon na najviši vrh svijeta, i po drugom smjeru, po čemu je prvi Europljanin, nakon Reinholda Messnera, kome je to uspjelo.
https://www.youtube.com/watch?v=DHupLalV5Y4
