Ogulinski kraj nastanjivali su ga uglavnom stočari, poljodjelci i drvodjelci. Tipične seoske kuće ogulinskog kraja građene su od drvenog i kamenog materijala. Drvo se upotrebljavalo u gradnji gornjih, a kamen u gradnjidonjih zona kuće.

Najstarije seoske kuće bile su jednoprostorne i imale suotvoreno ognjište. U jednoj strani  kuće je bila smještena stoka odvojena samo pregradom od ukućana. Prvi korak u razvoju stanovanja ogleda se u gradnji dvoprostornih kuća, gdje se uz prostor s vatrom (ognjištem) dograđuje soba za spavanje. U drugoj polovici 20. stoljeća pojavljuje se metalni štednjak (šparhet), u ogulinskom kraju poznat pod nazivom koza.

Kuće su najprije bile pokrivene slamom, uglavnom od raži. Kvalitetniji i trajniji bio je pokrov od šindre.Šindra se dobivala cijepanjem trupaca dužine do 1 metra sjekirom.Takav krov je bio čvršći i trajniji od slamnatog.

Unutrašnjost kuće je bila skromna.Osim pokućstva i alata nužnog za svakodnevni život (stola, stolica, postelje,kredenca s posuđem, škrinje, tkalačkog stana i dr.) sastavni dio interijera su bile i svetačke slike.