Danas, 23. travnja katolici slave blagdan sv. Jurja (Jurjeva, Jurjevo, Jurjevdan), pastirski blagdan koji označava početak proljeća, poljodjelskih radova i stočarskih poslova jer se toga dana stoka prvi puta u godini izvodila na pašu.
U narodnoj tradiciji sv. Jurja se smatra zaštitnikom ratara, pastira, stoke, zemlje, usjeva, a njegov dolazak simbolizira pobjedu proljeća nad zimom, buđenje vegetacije i nadu.
Tradicijsko je vjerovanje da jurjevska kiša navješta rodnu i plodnu godinu, stoga se današnjoj kiši treba posebno veseliti.
Evo kako stariji stanovnici ogulinskog kraja opisuju svoja sjećanja na razdoblje prve polovice 20. stoljeća i na poslove koji su započinjali upravo od blagdana Jurjeve:
“Na proleće ori, kopaj, ručno se sve delalo, ručno! Kopaj, ori, sij, okapaj, tako do jeseni.”
Obitelji su se uglavnom bavile uzgojem stoke i obrađivanjem zemlje jer “ni’ bilo posli nikakvi. Kopanje, oranje, saja krumpira. Kosilo se sjeno, želo, pšenica i to. A poljoprivredni posal”.
Većina obitelji uzgajala je “malo ovac, ili kravu, ili jedno prase”. “Imali dva vola, jednu kravu, morda… četri ovce. To preko zime hrani, goni na vodu, ni bilo doma vode, nosi vodu.”