U stripovima s western tematikom često se kao tema pojavljuje usluga brze pošte Pony Express. Koristeći organizirani sistem jahača konja koji su prelazili određene dionice između Missourija i Kalifornije prijevoz pošte se znatno ubrzao u odnosu na prijevoz kočijama. Pony Express je osnovan 1860. godine i djelovao je do kraja 1861. godine kada je otvaranjem transkontinentalnog telegrafa bio prisiljen prestati poslovati.

Sličan oblik prijevoza pošte i putnika kočijama između Gospića i Ogulina uveden je 10. travnja 1892. godine, zalaganjem Šandora Vučetića, ravnatelja zagrebačke direkcije pošta. Prijevoz diližansama (franc.diligence, skraćeno od voiture de diligence ili carrosse de diligence: brza kočija) na relaciji od Gospića do Ogulina dugoj 126 km trajao je između 18 i 19 sati, za razliku od običnih kola kojima je trebalo tri dana, ako se konji nisu mijenjali.
Kočiju su obično vukla tri ili četiri, a po potrebi i pet konja, koji su se izmjenjivali u Perušiću, Otočcu, Žutoj Lokvi i Jezeranama. U jednom dijelu kočije je bilo smješteno četiri do pet putnika, a u drugom paketi. Kočijaš je sjedio u natkritom sjedalu, a do njega pratilac pošte, kondukter, koji je uz oružje za zaštitu, sa sobom nosio i trubu kojom je trubio pri ulasku u mjesto.
Uvođenjem autobusne linije preko Slunja do Karlovca, a kasnije izgradnjom željeznice prema Lici, prijevoz brzim kočijama je postupno prestao. Za one koji žele pročitati više, Milan Japunčić u knjizi „Kratka povijest Like i Krbave” objavljenoj 1936. godine opisuje putovanje diližansom.

Ovom prigodom u našoj rubrici donosimo članak iz Večernjeg lista objavljen 11. travnja 1967. godine o poštanskoj službi u Lici.

Fotografija diližanse je preuzeta iz „Ogulinske čitanke” izdane od strane Ogranka Matice hrvatske Ogulin 2020. godine.