U izdanju  Glasa Hrvata od 30. rujna 1922. godine kritiziraju se gradski obnašatelji vlasti i sami Ogulinci zbog nesređenog okoliša i bacanja smeća u Đulin ponor. Naglašava se i potreba izgradnje javnog nužnika koji se u tekstu naziva Amruševac po popularnom nazivu Zagrepčana za nužnik na Trgu Bana Jelačića.

Prvi javni nužnik u Zagrebu je otvoren 1908. godine na uglu Jelačić placa i tadašnje ulice Marije Valerije (današnja Praška ulica). Najzaslužniji za njegovo otvaranje je bio tadašnji gradonačelnik Milan Amruš, pa su građani po njemu popularno nužnik nazvali Amruševac. Nužnik na Trgu Bana Jelačića je zatvoren 2006. godine.

Posebno je zanimljivo što članak spominje strance koji dođu u Ogulin, što znači da je i prije 100 godina Ogulin bio odredište strancima, te se ovim putem htjelo naglasiti potrebe koje su uočene kao nužne za „poljepšavanje“ grada.

U izdanjima Glasa Hrvata nerijetko su kritike tiskane ovakve i slične kritike na tadašnje gradske vlast, a prozivke su bile potaknute drugačijim političkim uvjerenjima, stoga ih treba promatrati u tom kontekstu.